VLASTITA ISKUSTVA 4

                   Svanulo je jutro, subota, 16. 03., suprug se sprema na posao. Osjetila sam da mi je veš navlažio i prva pomisao je bila da sam se upiškila :D Ali pošto se to ponovilo još nekoliko puta shvatila sam o čemu se radi. Plodna voda počela je otiecati. Bilo je vrijeme da se krene u porodilište. Spremila sam stvari i krenuli smo. Koliko god put bio kratak tada mi se učinilo kilometrima daleko, kao da nikada nećemo stići. Samo sam željela da sve bude uredu i da se naša bebica rodi živa i zdrava.

                    Napokon smo stigli, javila sam se medicinskoj sestri na prijemnoj; ona je obavila sve preglede potrebne u takvoj situaciji i otišla po doktora. Taj osjećaj iščekivanja se ne može opisati. Niste svjesne da je napokon došao tenutak dugo očekivani, da ćete na svijet donijeti novi život. Ni sami ne znate o čemu razmišljate. Doktor je došao, pregledao me, jedan prst kaže otvorena, sestri reče da me smjesti u pretporođajnu salu i ode.

                    U sobi su me dočekale još dvije trudnice koje su kao i ja čekale porod. Mene ne boli ništa, samo kad se pomjerim osjetim da mi pomalo ističe voda kao i krv. Ostale hodaju, trudove već imaju, neke jače neke slabije. I tako jedna po jedna odoše u salu za porod. Kako koja dolazi u sobu tako i ide u salu. Ja još uvijek čekam. I tako je došla noć. Nikoga u sobi. Samo se još medicinske sestre čuju u susjednoj sobi. Dolazi ponoć - ništa. Pređe i ponoć. U sobu je došla još jedna trudnica ali je brzo otišla jer je porod krenuo. 

                    Ja još uvijek čekam. Došla je još jedna trudnica. Doktor je došao da je pregleda. Tek ušla u osmi mjesec. On je moli da se još malo strpi zbog bebe jer je jako sitna - 1800g. Ali ona od bolova više ne može izdržati i odveli su je u salu. Dva sata...Tri sata... Stalno dolaze i provjeravaju me, priključuju na CTG, čujem bebine otkucaje srca...

                 Jutro je svanulo. Napokon. Cijelu noć sam imala bolove, ali ništa. Doktor je došao u vizitu. Pregledao me, kaže četiri prsta. Dali su mi injekciju. Bolovi su već povećani. Dolaze i druge trudnice. Razmjenjujemo iskustva, upoznajemo se. Jedna odlazi u salu za operacije na carski rez. Već je dvanaest sati. Doktor dolazi da nas pregleda. Kaže osam prstiju, sala. Ponovo me šalje na klistiranje, poslije čega sam otišla u salu i zauzela poziciju. Dali su mi infuziju i drugu injekciju i opet čekanje...

                                             

VLASTITA ISKUSTVA 3

          Stomak mi je rastao, a s njim i moje iščekivanje dana kad ću svoju bebu uzeti u naručje. Tokom pregleda ultrazvukom doktorica mi je naglašavala da je beba krupna. Iskreno, nisam mogla ni zamisliti da će to biti beba rođena 4,5 kg. Doktori, butite precizniji ubuduće :D

           Tek u devetom mjesecu trudnoće osjetila sam istu. Teže sam se kretala, disala, stomak je bio veći, više sam dobila na kilaži nego inače... Ali to nije ništa bitno kad se vaša bebica počinje kretati u stomaku, kad osjetite da je živa. Kao da vam time kaže da vas voli najviše. 

            Tad su počeli i pregledi otkucaja bebinog srca (CTG) kao i mojih trudova. Nisam mogla dočekati svaki sljedeći put kad ću opet čuti rad njegovog srca. Više se ni ne sjećam koliko je to trajalo, možda petnaestak minuta. Bila sam presretna. Sjećam se da mi je medicinska sestra koja tu radi rekla da ako želim osjetiti svoju bebu kako se kreće da pojedem kockicu čokolade i odmah ću vidjeti rezultate. I stvarno je uspijevalo svaki put. I naravno posljednji CTG, uputnica za bolnicu i iščekivanje.

                                            

VLASTITA ISKUSTVA 2

               Došlo je vrijeme kad mi se moja beba počela javljati. Već je pokazivao živahnost u četvrtom mjesecu trudnoće. Sjećam se kad sam prvi put osjetila njegovo kretanje u stomaku: jela sam čokoladu i odjednom se mali vragolan počeo micati. Naravno, to nije toliko snažno jer je još mali, ali dovoljno jako da možete osjetiti. Tad sam znala da je živ. Bila sam presretna. Taj osjećaj kad znate da se u vama nešto miče je neprocjenjiv. Suprug je bio ljubomoran jer ne može osjetiti to što ja mogu :D , ali je često stavljao ruku na stomak da osjeti kretanje.

               Naravno, to se povećavalo iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec. Ima jedna anegdota u vezi s tim. Sjedimo suprug i ja i uživamo uz Milka čokoladu dok gledamo našu omiljenu seriju, "Teorija velikog praska" ("The Big Beng Theory" - preporučujem od srca). Milka je bila na mom stomaku i odjednom  počela skakati :D Nismo mogli vjerovati da se baš toliko može kretati. Vjerovatno mu se dopala čokolada. Taj doživljaj smo dugo prepričavali našim prijateljima.

                   Ponekad se toliko kretao da se ja sama umorim ali njemu nije dosta. Nekad je trajalo i po petnaest minuta. Suprug je milovao stomak, a srce mu je bilo kao planeta... To su bili posebni ternuci za nas. Uživali smo i nadali se danu kad će taj mali vragolan rasti pred našim očima.

VLASTITA ISKUSTVA 1

            Na nagovor supruga pišem ovaj post. Bit će duži nego svi ostali. U njemu ću vam pisati o svojim iskustvima  od početka prve trudnoće pa sve do sad kad je mojim ljepotanima dvije i po godine i devet mjeseci; mi bi  rekli u dobar čas :).

            Kao prvo nisam znala da sam trudna kao i većina trudnica. To "neznanje" je trajalo jedan mjesec. Nisam ni posumnjala jer nisam imala nikakve naznake za to. Nije bilo mučnina ni povraćanja, kao ni malaksalosti. Jedino od svega mi je kasnila menstruacija. Nakon nekoliko dana kašnjenja kupila sam test za trudnoću da provjerim je li u pitanju trudnoća ili da tražim savjet od doktora. 

          Kad sam došla kući prvo sam sačekala supruga da dođe s posla da zajedno podijelimo tu radost ili zabrinutost. Tih pet minuta iščekivanja nikad neću zaboraviti. Nervozni i jedno i drugo hodamo po hodniku. "Zašto taj test ne može samo reći: jeste trudni - niste trudni?!" Kad se napokon pojavila druga crtica, sreći nije bilo kraja. Prvo smo se pogledali u nevjerici, onda smo se grlili i ljubili, skakali od sreće... U tim trenucima ne znate šta činite. Sve se dešava spontano. Nismo željeli reći nikome do petog mjeseca trudnoće jer smo željeli tu radost samo za sebe.

           Bitno je napomenuti ovdje da sam tih mjesec dana postila svaki dan. Dakle bila sam na određenoj vrsti dijete i mislim da je ona utjecala na to da nisam imala mučnine. 

             I onda je počela moja briga prvenstveno o bebi, a onda o meni. Nisam željela biti od onih trudnica koje jedu za dvoje, ali ni od onih koje nikako ne vode brigu o zdravlju života kojeg nose. Pazila sam na ishranu. Trudila sam se da unosim samo zdrave namirnice u svoj organizam. Kad bih nešto kupovala u supermarketu prvo što bih pomislila bilo je: "Je li ovo zdravo za moju bebu?". Jela sam mnogo voća i povrća i pretežno kuhanu hranu. Jela sam ja i meso, da ne pomislite da sam vegetarijanka. Naravno, jela sam i prženo, ali ne tako često. Jela sam više puta dnevno, ali sve u manjim količinama i pila mnogo tečnosti. Razlog za to je isključivo to što je moja beba bila krupna od početka, tako da mi je pritiskala moj želudac i nisam mogla puno odjednom da pojedem, nisam se nikad mogla prejesti. Ali ne znači da neću raditi isto i kad sljedeći put zatrudnim.

                 Pravila sam sebi povrtne domaće supe od krompira, mrkve, tikvica, karfiola i raznog drugog povrća. Pila sam prirodne sokove i jela džemove, med. Tako sam unosila vitamine iz voća i povrća i nisam morala piti dodatne vitaminske tablete mimo folne kiseline i prenatala. Mislim da je tako najbolje. Pila sam po jednu kašičicu dnevno pekmeza (slatko od jabuka), jer je dobro za željezo. Nalazi su pokazali da mi je željezo 22,3 u toku trudnoće. To je dokaz da sam radila ispravno. 

Jedino sam imala manjka magnezija i morala sam dodatno piti tablete. Zbog toga sam imala grčeve u rukama. U nogama ih nisam imala. Bitno je da je moja beba imala dovoljno vitamina i zdravo se hranila.

SAN

     Najslađi su kad spavaju. Često bdijem nad djecom dok spavaju diveći se toj ljepoti, savršenstvu, spokoju... U zavisnosti od toga kako hranite svoju bebu tako će i spavati. Evo o čemu je riječ.

      Naime, Ako dojite dijete, onda ono duže spava, čak i do 5-6 sati u komadu, jer mu je vaša hrana dovoljna toliko dugo. Nemojte ih buditi zbog hranjenja. Oni će se sami probuditi kad ogladne. Moj sin je u prva dva mjeseca života ponekad odspavao i cijelu noć. Kako vrijeme odmiče spavaju sve kraće i rjeđe. Sad mu je osam mjeseci i u toku dana spava ukupno tri sata po pola sata, eventualno sat-sat i po, dok se po noći budi svaka tri sata da jede.

       Iz iskustva majki koje ne doje djecu nego ih hrane hapama znam da im djeca na početku spavaju samo po dva sata jer im ta krana nije dovoljna da bi ih držala duže sitima. Već kasnije, kad im pomalo ubacuju neku drugu hranu, jaču, onda malo duže spavaju. Ponavljam: Ne budite djecu dok spavaju da bi ih nahranili - probudit će se sami kad ogladne!

     Nemojte djecu tjerati da spavaju, kad osjete potrebu učinit će to sami. Neku djecu je potrebno ljuljati da zaspu, a neka to učine sama. Moja preporuka je da ih naučite da sami zaspu jer će biti lakše i njima i vama. Svog sina sam tako naučila i iz iskustva vam govorim. Kako ih naučite dok su još bebe tako će imati naviku kasnije. Nemojte ih nosati dok spavaju i ne uspavljujte ih na rukama. To su fatalne greške koje majke počine. Nosajte ih i mazite kad su budni.

     Još jedno upozorenje: Djeca spavaju sama. Nemojte ih nikako stavljati s vama u krevet da spavaju. Sve je to divno, krasno i simpatično, ali shvatite da su oni još uvijek mali i da se tek navikavaju na ovaj svijet. Vi ste puni bakterija, odnosno mi, i vrlo lahko ih možemo prenijeti na djecu. Oni to ne zaslužuju. Ako mislite dobro svom djetetu ne radite to.

                                    

ZUBIĆI

        

                                          

         A sad jedna tema koja izaziva neke rasprave: rast zubića. Kod neke djece zubići (volim da im tepam :D) počinju rasti najranije u drugom mjesecu života a kod druge čak na prvi rođendan. Postoje čak i djeca fenomeni koji su se rodili sa zubićima.

      Moje mišljenje je da ne koristite nikakve kreme, kapi, ogrlice od ćilibara, gelove za ubrzan rast zubića. Kao prvo bolje je to ne koristiti jer se zubići kvare brzo poslije toga. Kao drugo, nikakva ogrlica od ćilibara Vam ne može u potpunosti garantovati da rast zubića neće biti bolan za dijete, kao ni to da li će imati temperaturu ili ne i slično.

        Neka djeca nemaju problema s rastom zubića. Jednostavno ih boli, nervozni su, imaju proljev, temperaturu i to ne možete izbjeći. To se kod nas kaže da je neko teških zuba :D 

         Mom sinu je prije dva dana izrastao prvi zubić. Prvo je počelo s povećanim baljenjem, pa onda stavljanjem u usta šta mu se nađe pod rukom, zatim je bio malo nervozan i imao je samo tri proljeva u tri dana. Mi smo prezadovoljni. Nije imao temperaturu, što nam je izrazito drago. Nisam mu davala nikakve kapi niti stavljala ogrlicu od ćilibara, a bolje je podnio nego druga djeca za koju znam da su im roditelji sve to obezbijedili. Čak kažu da je ćilibar dobar za imunitet, a mnoga djeca koja su nosila ogrlicu su imala i temperaturu i kašljala su i slično što moj sin nije imao nikako, neovisno o rastu zubića, za njegovih sedam i po mjeseci života. Dakle, ništa nije mjerilo.

         Djeca sebi olakšaju tako što stavljaju u usta sve što im se nađe pod rukom i grizu to. Nemoj te im zabranjivati samo pazite šta im dajete za igru. Možete kupiti popularne "glodalice", ali nije nužno da će djeca samo to stavljati u usta. Možda im nešto drugo "pomogne".

      Sretno u rastu zubića i savjet da se djeci tada posvetiti maksimalno, da osjete vašu pažnju i brigu za njima i bit će im lakše od vaše ljubavi.

                                        

IGRANJE

                    Ono što vaša beba prvo pamti i kako uspostavlja kontakt s vama jeste dodir. Samim tim vas tjera na igru. Ali vaša beba će kasnije postajati svjesna svog tijela i počet će se igrati sama. Prvo će primijetiti ruke i počet će ih okretati i posmatrati dugo. Pokušavat će raditi razne pokrete kako bi ustanovila da ona to može. Nemojte je ometati u tome. Kasnije će postati svjesna svojih nogu pa će ih pokušavati dokučiti rukama i tako povlačiti prema sebi sve dok jednog dana ne stavi nožni prst u usta. Smiješno, da, ali djeci je to zanimljivo i dugo će to raditi. Nemojte se iznenaditi.

                 Moj sin ima sedam mjeseci i već je počeo sjediti od prije mjesec dana. Sam se igra tako. Okružim ga igračkama i on smišlja sebi igru. Pustite ih da sami razviju svoju ličnost, uz vašu malu pomoć, i vidjet ćete kako je bogat njihov svijet, toliko da i vi možete nešto naučiti od njih. Vidjet ćete kako se trude da dokuče neku igračku koja im je udaljena, kako sami udalje neku igračku od sebe pa je onda dokučuju. Oni tako otkrivaju svoje mogućnosti i sposobnosti. Pustite ih da otkrivaju svijet oko sebe i vidjet ćete dokle doseže njihova mašta.