VLASTITA ISKUSTVA 4

                   Svanulo je jutro, subota, 16. 03., suprug se sprema na posao. Osjetila sam da mi je veš navlažio i prva pomisao je bila da sam se upiškila :D Ali pošto se to ponovilo još nekoliko puta shvatila sam o čemu se radi. Plodna voda počela je otiecati. Bilo je vrijeme da se krene u porodilište. Spremila sam stvari i krenuli smo. Koliko god put bio kratak tada mi se učinilo kilometrima daleko, kao da nikada nećemo stići. Samo sam željela da sve bude uredu i da se naša bebica rodi živa i zdrava.

                    Napokon smo stigli, javila sam se medicinskoj sestri na prijemnoj; ona je obavila sve preglede potrebne u takvoj situaciji i otišla po doktora. Taj osjećaj iščekivanja se ne može opisati. Niste svjesne da je napokon došao tenutak dugo očekivani, da ćete na svijet donijeti novi život. Ni sami ne znate o čemu razmišljate. Doktor je došao, pregledao me, jedan prst kaže otvorena, sestri reče da me smjesti u pretporođajnu salu i ode.

                    U sobi su me dočekale još dvije trudnice koje su kao i ja čekale porod. Mene ne boli ništa, samo kad se pomjerim osjetim da mi pomalo ističe voda kao i krv. Ostale hodaju, trudove već imaju, neke jače neke slabije. I tako jedna po jedna odoše u salu za porod. Kako koja dolazi u sobu tako i ide u salu. Ja još uvijek čekam. I tako je došla noć. Nikoga u sobi. Samo se još medicinske sestre čuju u susjednoj sobi. Dolazi ponoć - ništa. Pređe i ponoć. U sobu je došla još jedna trudnica ali je brzo otišla jer je porod krenuo. 

                    Ja još uvijek čekam. Došla je još jedna trudnica. Doktor je došao da je pregleda. Tek ušla u osmi mjesec. On je moli da se još malo strpi zbog bebe jer je jako sitna - 1800g. Ali ona od bolova više ne može izdržati i odveli su je u salu. Dva sata...Tri sata... Stalno dolaze i provjeravaju me, priključuju na CTG, čujem bebine otkucaje srca...

                 Jutro je svanulo. Napokon. Cijelu noć sam imala bolove, ali ništa. Doktor je došao u vizitu. Pregledao me, kaže četiri prsta. Dali su mi injekciju. Bolovi su već povećani. Dolaze i druge trudnice. Razmjenjujemo iskustva, upoznajemo se. Jedna odlazi u salu za operacije na carski rez. Već je dvanaest sati. Doktor dolazi da nas pregleda. Kaže osam prstiju, sala. Ponovo me šalje na klistiranje, poslije čega sam otišla u salu i zauzela poziciju. Dali su mi infuziju i drugu injekciju i opet čekanje...