Stomak mi je rastao, a s njim i moje iščekivanje dana kad ću svoju bebu uzeti u naručje. Tokom pregleda ultrazvukom doktorica mi je naglašavala da je beba krupna. Iskreno, nisam mogla ni zamisliti da će to biti beba rođena 4,5 kg. Doktori, butite precizniji ubuduće :D
Tek u devetom mjesecu trudnoće osjetila sam istu. Teže sam se kretala, disala, stomak je bio veći, više sam dobila na kilaži nego inače... Ali to nije ništa bitno kad se vaša bebica počinje kretati u stomaku, kad osjetite da je živa. Kao da vam time kaže da vas voli najviše.
Tad su počeli i pregledi otkucaja bebinog srca (CTG) kao i mojih trudova. Nisam mogla dočekati svaki sljedeći put kad ću opet čuti rad njegovog srca. Više se ni ne sjećam koliko je to trajalo, možda petnaestak minuta. Bila sam presretna. Sjećam se da mi je medicinska sestra koja tu radi rekla da ako želim osjetiti svoju bebu kako se kreće da pojedem kockicu čokolade i odmah ću vidjeti rezultate. I stvarno je uspijevalo svaki put. I naravno posljednji CTG, uputnica za bolnicu i iščekivanje.
Nema komentara:
Objavi komentar