Došlo je vrijeme kad mi se moja beba počela javljati. Već je pokazivao živahnost u četvrtom mjesecu trudnoće. Sjećam se kad sam prvi put osjetila njegovo kretanje u stomaku: jela sam čokoladu i odjednom se mali vragolan počeo micati. Naravno, to nije toliko snažno jer je još mali, ali dovoljno jako da možete osjetiti. Tad sam znala da je živ. Bila sam presretna. Taj osjećaj kad znate da se u vama nešto miče je neprocjenjiv. Suprug je bio ljubomoran jer ne može osjetiti to što ja mogu :D , ali je često stavljao ruku na stomak da osjeti kretanje.
Naravno, to se povećavalo iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec. Ima jedna anegdota u vezi s tim. Sjedimo suprug i ja i uživamo uz Milka čokoladu dok gledamo našu omiljenu seriju, "Teorija velikog praska" ("The Big Beng Theory" - preporučujem od srca). Milka je bila na mom stomaku i odjednom počela skakati :D Nismo mogli vjerovati da se baš toliko može kretati. Vjerovatno mu se dopala čokolada. Taj doživljaj smo dugo prepričavali našim prijateljima.
Ponekad se toliko kretao da se ja sama umorim ali njemu nije dosta. Nekad je trajalo i po petnaest minuta. Suprug je milovao stomak, a srce mu je bilo kao planeta... To su bili posebni ternuci za nas. Uživali smo i nadali se danu kad će taj mali vragolan rasti pred našim očima.
Nema komentara:
Objavi komentar