VLASTITA ISKUSTVA 4

                   Svanulo je jutro, subota, 16. 03., suprug se sprema na posao. Osjetila sam da mi je veš navlažio i prva pomisao je bila da sam se upiškila :D Ali pošto se to ponovilo još nekoliko puta shvatila sam o čemu se radi. Plodna voda počela je otiecati. Bilo je vrijeme da se krene u porodilište. Spremila sam stvari i krenuli smo. Koliko god put bio kratak tada mi se učinilo kilometrima daleko, kao da nikada nećemo stići. Samo sam željela da sve bude uredu i da se naša bebica rodi živa i zdrava.

                    Napokon smo stigli, javila sam se medicinskoj sestri na prijemnoj; ona je obavila sve preglede potrebne u takvoj situaciji i otišla po doktora. Taj osjećaj iščekivanja se ne može opisati. Niste svjesne da je napokon došao tenutak dugo očekivani, da ćete na svijet donijeti novi život. Ni sami ne znate o čemu razmišljate. Doktor je došao, pregledao me, jedan prst kaže otvorena, sestri reče da me smjesti u pretporođajnu salu i ode.

                    U sobi su me dočekale još dvije trudnice koje su kao i ja čekale porod. Mene ne boli ništa, samo kad se pomjerim osjetim da mi pomalo ističe voda kao i krv. Ostale hodaju, trudove već imaju, neke jače neke slabije. I tako jedna po jedna odoše u salu za porod. Kako koja dolazi u sobu tako i ide u salu. Ja još uvijek čekam. I tako je došla noć. Nikoga u sobi. Samo se još medicinske sestre čuju u susjednoj sobi. Dolazi ponoć - ništa. Pređe i ponoć. U sobu je došla još jedna trudnica ali je brzo otišla jer je porod krenuo. 

                    Ja još uvijek čekam. Došla je još jedna trudnica. Doktor je došao da je pregleda. Tek ušla u osmi mjesec. On je moli da se još malo strpi zbog bebe jer je jako sitna - 1800g. Ali ona od bolova više ne može izdržati i odveli su je u salu. Dva sata...Tri sata... Stalno dolaze i provjeravaju me, priključuju na CTG, čujem bebine otkucaje srca...

                 Jutro je svanulo. Napokon. Cijelu noć sam imala bolove, ali ništa. Doktor je došao u vizitu. Pregledao me, kaže četiri prsta. Dali su mi injekciju. Bolovi su već povećani. Dolaze i druge trudnice. Razmjenjujemo iskustva, upoznajemo se. Jedna odlazi u salu za operacije na carski rez. Već je dvanaest sati. Doktor dolazi da nas pregleda. Kaže osam prstiju, sala. Ponovo me šalje na klistiranje, poslije čega sam otišla u salu i zauzela poziciju. Dali su mi infuziju i drugu injekciju i opet čekanje...

                                             

VLASTITA ISKUSTVA 3

          Stomak mi je rastao, a s njim i moje iščekivanje dana kad ću svoju bebu uzeti u naručje. Tokom pregleda ultrazvukom doktorica mi je naglašavala da je beba krupna. Iskreno, nisam mogla ni zamisliti da će to biti beba rođena 4,5 kg. Doktori, butite precizniji ubuduće :D

           Tek u devetom mjesecu trudnoće osjetila sam istu. Teže sam se kretala, disala, stomak je bio veći, više sam dobila na kilaži nego inače... Ali to nije ništa bitno kad se vaša bebica počinje kretati u stomaku, kad osjetite da je živa. Kao da vam time kaže da vas voli najviše. 

            Tad su počeli i pregledi otkucaja bebinog srca (CTG) kao i mojih trudova. Nisam mogla dočekati svaki sljedeći put kad ću opet čuti rad njegovog srca. Više se ni ne sjećam koliko je to trajalo, možda petnaestak minuta. Bila sam presretna. Sjećam se da mi je medicinska sestra koja tu radi rekla da ako želim osjetiti svoju bebu kako se kreće da pojedem kockicu čokolade i odmah ću vidjeti rezultate. I stvarno je uspijevalo svaki put. I naravno posljednji CTG, uputnica za bolnicu i iščekivanje.

                                            

VLASTITA ISKUSTVA 2

               Došlo je vrijeme kad mi se moja beba počela javljati. Već je pokazivao živahnost u četvrtom mjesecu trudnoće. Sjećam se kad sam prvi put osjetila njegovo kretanje u stomaku: jela sam čokoladu i odjednom se mali vragolan počeo micati. Naravno, to nije toliko snažno jer je još mali, ali dovoljno jako da možete osjetiti. Tad sam znala da je živ. Bila sam presretna. Taj osjećaj kad znate da se u vama nešto miče je neprocjenjiv. Suprug je bio ljubomoran jer ne može osjetiti to što ja mogu :D , ali je često stavljao ruku na stomak da osjeti kretanje.

               Naravno, to se povećavalo iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec. Ima jedna anegdota u vezi s tim. Sjedimo suprug i ja i uživamo uz Milka čokoladu dok gledamo našu omiljenu seriju, "Teorija velikog praska" ("The Big Beng Theory" - preporučujem od srca). Milka je bila na mom stomaku i odjednom  počela skakati :D Nismo mogli vjerovati da se baš toliko može kretati. Vjerovatno mu se dopala čokolada. Taj doživljaj smo dugo prepričavali našim prijateljima.

                   Ponekad se toliko kretao da se ja sama umorim ali njemu nije dosta. Nekad je trajalo i po petnaest minuta. Suprug je milovao stomak, a srce mu je bilo kao planeta... To su bili posebni ternuci za nas. Uživali smo i nadali se danu kad će taj mali vragolan rasti pred našim očima.

VLASTITA ISKUSTVA 1

            Na nagovor supruga pišem ovaj post. Bit će duži nego svi ostali. U njemu ću vam pisati o svojim iskustvima  od početka prve trudnoće pa sve do sad kad je mojim ljepotanima dvije i po godine i devet mjeseci; mi bi  rekli u dobar čas :).

            Kao prvo nisam znala da sam trudna kao i većina trudnica. To "neznanje" je trajalo jedan mjesec. Nisam ni posumnjala jer nisam imala nikakve naznake za to. Nije bilo mučnina ni povraćanja, kao ni malaksalosti. Jedino od svega mi je kasnila menstruacija. Nakon nekoliko dana kašnjenja kupila sam test za trudnoću da provjerim je li u pitanju trudnoća ili da tražim savjet od doktora. 

          Kad sam došla kući prvo sam sačekala supruga da dođe s posla da zajedno podijelimo tu radost ili zabrinutost. Tih pet minuta iščekivanja nikad neću zaboraviti. Nervozni i jedno i drugo hodamo po hodniku. "Zašto taj test ne može samo reći: jeste trudni - niste trudni?!" Kad se napokon pojavila druga crtica, sreći nije bilo kraja. Prvo smo se pogledali u nevjerici, onda smo se grlili i ljubili, skakali od sreće... U tim trenucima ne znate šta činite. Sve se dešava spontano. Nismo željeli reći nikome do petog mjeseca trudnoće jer smo željeli tu radost samo za sebe.

           Bitno je napomenuti ovdje da sam tih mjesec dana postila svaki dan. Dakle bila sam na određenoj vrsti dijete i mislim da je ona utjecala na to da nisam imala mučnine. 

             I onda je počela moja briga prvenstveno o bebi, a onda o meni. Nisam željela biti od onih trudnica koje jedu za dvoje, ali ni od onih koje nikako ne vode brigu o zdravlju života kojeg nose. Pazila sam na ishranu. Trudila sam se da unosim samo zdrave namirnice u svoj organizam. Kad bih nešto kupovala u supermarketu prvo što bih pomislila bilo je: "Je li ovo zdravo za moju bebu?". Jela sam mnogo voća i povrća i pretežno kuhanu hranu. Jela sam ja i meso, da ne pomislite da sam vegetarijanka. Naravno, jela sam i prženo, ali ne tako često. Jela sam više puta dnevno, ali sve u manjim količinama i pila mnogo tečnosti. Razlog za to je isključivo to što je moja beba bila krupna od početka, tako da mi je pritiskala moj želudac i nisam mogla puno odjednom da pojedem, nisam se nikad mogla prejesti. Ali ne znači da neću raditi isto i kad sljedeći put zatrudnim.

                 Pravila sam sebi povrtne domaće supe od krompira, mrkve, tikvica, karfiola i raznog drugog povrća. Pila sam prirodne sokove i jela džemove, med. Tako sam unosila vitamine iz voća i povrća i nisam morala piti dodatne vitaminske tablete mimo folne kiseline i prenatala. Mislim da je tako najbolje. Pila sam po jednu kašičicu dnevno pekmeza (slatko od jabuka), jer je dobro za željezo. Nalazi su pokazali da mi je željezo 22,3 u toku trudnoće. To je dokaz da sam radila ispravno. 

Jedino sam imala manjka magnezija i morala sam dodatno piti tablete. Zbog toga sam imala grčeve u rukama. U nogama ih nisam imala. Bitno je da je moja beba imala dovoljno vitamina i zdravo se hranila.

SAN

     Najslađi su kad spavaju. Često bdijem nad djecom dok spavaju diveći se toj ljepoti, savršenstvu, spokoju... U zavisnosti od toga kako hranite svoju bebu tako će i spavati. Evo o čemu je riječ.

      Naime, Ako dojite dijete, onda ono duže spava, čak i do 5-6 sati u komadu, jer mu je vaša hrana dovoljna toliko dugo. Nemojte ih buditi zbog hranjenja. Oni će se sami probuditi kad ogladne. Moj sin je u prva dva mjeseca života ponekad odspavao i cijelu noć. Kako vrijeme odmiče spavaju sve kraće i rjeđe. Sad mu je osam mjeseci i u toku dana spava ukupno tri sata po pola sata, eventualno sat-sat i po, dok se po noći budi svaka tri sata da jede.

       Iz iskustva majki koje ne doje djecu nego ih hrane hapama znam da im djeca na početku spavaju samo po dva sata jer im ta krana nije dovoljna da bi ih držala duže sitima. Već kasnije, kad im pomalo ubacuju neku drugu hranu, jaču, onda malo duže spavaju. Ponavljam: Ne budite djecu dok spavaju da bi ih nahranili - probudit će se sami kad ogladne!

     Nemojte djecu tjerati da spavaju, kad osjete potrebu učinit će to sami. Neku djecu je potrebno ljuljati da zaspu, a neka to učine sama. Moja preporuka je da ih naučite da sami zaspu jer će biti lakše i njima i vama. Svog sina sam tako naučila i iz iskustva vam govorim. Kako ih naučite dok su još bebe tako će imati naviku kasnije. Nemojte ih nosati dok spavaju i ne uspavljujte ih na rukama. To su fatalne greške koje majke počine. Nosajte ih i mazite kad su budni.

     Još jedno upozorenje: Djeca spavaju sama. Nemojte ih nikako stavljati s vama u krevet da spavaju. Sve je to divno, krasno i simpatično, ali shvatite da su oni još uvijek mali i da se tek navikavaju na ovaj svijet. Vi ste puni bakterija, odnosno mi, i vrlo lahko ih možemo prenijeti na djecu. Oni to ne zaslužuju. Ako mislite dobro svom djetetu ne radite to.

                                    

ZUBIĆI

        

                                          

         A sad jedna tema koja izaziva neke rasprave: rast zubića. Kod neke djece zubići (volim da im tepam :D) počinju rasti najranije u drugom mjesecu života a kod druge čak na prvi rođendan. Postoje čak i djeca fenomeni koji su se rodili sa zubićima.

      Moje mišljenje je da ne koristite nikakve kreme, kapi, ogrlice od ćilibara, gelove za ubrzan rast zubića. Kao prvo bolje je to ne koristiti jer se zubići kvare brzo poslije toga. Kao drugo, nikakva ogrlica od ćilibara Vam ne može u potpunosti garantovati da rast zubića neće biti bolan za dijete, kao ni to da li će imati temperaturu ili ne i slično.

        Neka djeca nemaju problema s rastom zubića. Jednostavno ih boli, nervozni su, imaju proljev, temperaturu i to ne možete izbjeći. To se kod nas kaže da je neko teških zuba :D 

         Mom sinu je prije dva dana izrastao prvi zubić. Prvo je počelo s povećanim baljenjem, pa onda stavljanjem u usta šta mu se nađe pod rukom, zatim je bio malo nervozan i imao je samo tri proljeva u tri dana. Mi smo prezadovoljni. Nije imao temperaturu, što nam je izrazito drago. Nisam mu davala nikakve kapi niti stavljala ogrlicu od ćilibara, a bolje je podnio nego druga djeca za koju znam da su im roditelji sve to obezbijedili. Čak kažu da je ćilibar dobar za imunitet, a mnoga djeca koja su nosila ogrlicu su imala i temperaturu i kašljala su i slično što moj sin nije imao nikako, neovisno o rastu zubića, za njegovih sedam i po mjeseci života. Dakle, ništa nije mjerilo.

         Djeca sebi olakšaju tako što stavljaju u usta sve što im se nađe pod rukom i grizu to. Nemoj te im zabranjivati samo pazite šta im dajete za igru. Možete kupiti popularne "glodalice", ali nije nužno da će djeca samo to stavljati u usta. Možda im nešto drugo "pomogne".

      Sretno u rastu zubića i savjet da se djeci tada posvetiti maksimalno, da osjete vašu pažnju i brigu za njima i bit će im lakše od vaše ljubavi.

                                        

IGRANJE

                    Ono što vaša beba prvo pamti i kako uspostavlja kontakt s vama jeste dodir. Samim tim vas tjera na igru. Ali vaša beba će kasnije postajati svjesna svog tijela i počet će se igrati sama. Prvo će primijetiti ruke i počet će ih okretati i posmatrati dugo. Pokušavat će raditi razne pokrete kako bi ustanovila da ona to može. Nemojte je ometati u tome. Kasnije će postati svjesna svojih nogu pa će ih pokušavati dokučiti rukama i tako povlačiti prema sebi sve dok jednog dana ne stavi nožni prst u usta. Smiješno, da, ali djeci je to zanimljivo i dugo će to raditi. Nemojte se iznenaditi.

                 Moj sin ima sedam mjeseci i već je počeo sjediti od prije mjesec dana. Sam se igra tako. Okružim ga igračkama i on smišlja sebi igru. Pustite ih da sami razviju svoju ličnost, uz vašu malu pomoć, i vidjet ćete kako je bogat njihov svijet, toliko da i vi možete nešto naučiti od njih. Vidjet ćete kako se trude da dokuče neku igračku koja im je udaljena, kako sami udalje neku igračku od sebe pa je onda dokučuju. Oni tako otkrivaju svoje mogućnosti i sposobnosti. Pustite ih da otkrivaju svijet oko sebe i vidjet ćete dokle doseže njihova mašta.

                                                     

PRVI GLAS

          Vaše dijete upija sve što čuje, pa tako ćete čuti da izgovara neke zvuke, pretežno vokale. Time izražava sve: svoju nelagodu prema nečemu, ljubav prema vama, ugodnost, doziva vas ... Pokušajte otkriti šta mu ti zvukovi znače, s napomenom da to može samo majka, i lakše ćete razumjeti svoje dijete. Ono vam priča priču najljepšu od svih.

                                    

KUPANJE

                   
                                        



                          Jedni od najdražih trenutaka bebinog života trebali bi biti trenuci kupanja. Na roditeljima je da naprave takvu atmosferu pri kupanju da djeca jedva čekaju to. Kupanje umiruje bebe. Na početku je najbolje djecu kupati ujutro, a kasnije navečer, pred spavanje. 

                      Prvo treba pripremiti sve: presvlaku, ugrijati prostoriju, ugrijati vodu (najbolje u kadicu/banjicu za kupanje), sapun (najbolje za bebinu kožu je da se koristi sapun). Kad se sve to uradi, onda raspremiti dijete i početi s kupanjem.

                     Prvo početi od glave, zatim vrat, ruke, prsa, leđa i noge. Obavezno nježno ali temeljito oprati vratić, ispod pazuha, između prstića odnosno svaku pregibu. Nakon toga bebu zamotati u peškir i dobro posušiti. Zatim namazati cijelo tijelo kremom, jer su pore otvorene i tako primaju najbolje.

                   Bebina koža se formira do njene četvrte godine. Upravo zato je treba njegovati. Lijepo je bebu kupati svaki dan ili, eventualno, svako drugi. Bebe nisu prljave i ne kupa ih se zbog toga. Treba im osvježenje, relaksacija, odmor i još jedan popunjen dan nekom aktivnošću.





                                          

GRČEVI

            Lično, iskustva s bebinim grčevima nemam. Moj bebač ih nije imao nikako. Ali sam čula priče drugih mama čija djeca su ih imala i kažu da su kod neke djece muke bile velike. Kad beba ima grčeve možete pokušati sljedeće:

1. masirati bebin stomačić u smjeru kazaljke na satu malo zagrijanim uljem,
2. prisloniti bebu uza se tako da joj stomačić grijete svojim tijelom,
3. napraviti čaj od kamilice ili komorača i dati ga toplog bebi nekoliko kašičica,
4. obavezno bebi obući čarapice i paziti da stomačić uvijek bude pokriven.

             Ako ništa od ovoga nije pomoglo, u apoteci kupite kapi protiv grčeva i pokušajte njima sanirati grčeve. Ako dijete hranite hapama pokušajte promijeniti dohranu jer je vjerovatno moguće da joj ona koju joj dajete ne odgovara.

              Ako baš ni ovo ne pomogne možda vas utješi to da će grčevi proći. Niko vam sa sigurnošću ne može reći kad jer su sva djeca različita. Kod neke djece prođu za 10-15 dana, kod neke za mjesec, a kod neke tek nakon 3-4 mjeseca.

              
             Radi preventive posavjetujte se sa doktorom i obavezno prekontrolišite bebine  nalaze da otklonite svaku sumnju da je u pitanju nešto drugo.






                                              

PLAČ

          

                      

                 Plač je medij putem kojeg nam se naša djeca javljaju i oglašavaju. Tako otkrivaju svoje potrebe i prohtjeve. Kad beba zaplače trebate provjeriti tri stvari: je li gladna, treba li je presvući i je li pospana. Trebalo bi biti nešto od toga. Ako je prestala plakati - otkrili ste problem. Ako se desi da beba ne prestaje plakati ni nakon toga, velika je vjerovatnoća da ima grčeve.

               Za bebu je bitno da joj se odazovete na plač, otkrijete šta vam pokušava reći i brzo reagujete. Iz ličnog iskustva znam da to mogu samo roditelji - razumjeti dječiji "jezik".

VI IMATE BEBU

             To je vaše dijete - ne zaboravite! Vrijeme je da zaboravite na sebe i posvetite mu se maksimalno. Uz njega vam nije došlo uputstvo za upotrebu i morate slušati šta vam "govori". Bebe se javljaju plačem. To im je jedino urođeno. Ona se obraća vama i nikom drugom, jer nikog drugog i ne zna. Na vas se oslanja i u vas ima povjerenje. Nemojte to iznevjeriti.

                  Većinu vremena provedite s vašom bebom da bi vas što bolje upoznala, a i vi nju. Ona voli prisnost s roditeljima, a najviše s majkom, i to joj daje osjećaj sigurnosti.

                 Bebe na početku mnogo spavaju i često mijenjaju noć i dan u smislu da danju spavaju, a noću su pretežno budne. Ali ne brinite. Za nekoliko dana će se to promijeniti, pa ćete imati mirne i snene noći.

                                                     



                                              

POROD

             Svaka trudnica ima jedno bitno pitanje: kad će doći dan kada će u naručju držati svoje dijete koje je nosila devet mjeseci!?

                  Neke trudnice i ne dočekaju deveti mjesec trudnoće, jer se ona ranije završi. Rode ranije, neke čak i u sedmom mjesecu. Ali kada god da dođe taj dan - - prije ili poslije devet mjeseci - svaka je ushićena i sretna što je napokon došao.

                Pitate se kako znati da je došlo vrijeme poroda!? Kod svake trudnice su različiti simptomi. Nekoj pukne vodenjak što je znak da je porod krenuo. Tad treba brzo reagovati. Nekoj plodna voda otiče pomalo, ali nema razloga za paniku. Lagano se spremiti i u bonicu. Neka osjeti bolove u krstima ili podnu stomaka. Kada se bolovi osjete na svakih petnaest minuta treba krenuti u bolnicu. 

                Međutim, postoje dvije vrste poroda: prirodni i carski, odnosno sekcija kako se to stručno kaže. Ne rode sve žene prirodnim putem. Kod nekih se dese komplikacije i carski porod je hitan. Kod nekih je beba krupna i trudnica nije u stanju iznijeti je na prirodan način i tad je poreban carski rez. Ali bez panike. Bitno je da sve prođe uredu.

               Treba pravilno disati i početi gurati tek onda kada osjetimo nagon za to. Vaše tijelo će vam sve reći.




                                                   



                  Nekim trudnicama sam porod traje nekoliko minuta, a kod nekih se to oduži i na sate. Ali nema razloga za brigu, jer ste pod stalnim medicinskim nadzorom. Doktor vas obilazi redovno, a sa vama su uvijek medicinske sestre koje prate vaše stanje. Ali na kraju je uvijek isto. Poslije napornih i učestalih trudova, poslije umora, plača i iznemoglosti, čujete plač svoje bebe i na sve ostalo zaboravite. Važno vam je samo da doktor potvrdi da je sve uredu s vašom bebom.


                    Čestitam! Postala si mama!





                                      

SLATKIŠI I GRICKALICE

               Već sam napomenula da trudnica mora jesti zdravu hranu ako vodi računa o svom i o djetetovom zdravlju. Ako imate naviku jesti brzu hranu ili slatkiše i grickalice - morate prestati.

                  Grickalice su pune kalorija i prava su kalorična bomba. Čips, pomfrit i sl. su veoma opasni. Prave se od krompira koji je sam po sebi jako dobar izvor B vitamina, ali jednom kada se uroni u vruće ulje ova se niskokalorična namirnica pretvara u izvor velikog broja kalorija.

            Slatkiši su opći naziv za hranu slatkog okusa, koja sadrži šećer ili umjetne zaslađivače. Poznati su i pod nazivom konditorski proizvodi i veoma su popularni među djecom. Slatkiši se danas zbog šećera nalaze pod udarom nekih medicinskih znanstvenika, uglavnom zbog sadržaja šećera.

              Međutim, od svih slatkiša i grickalica mogu se probrati one koje su zdrave, poput čokolade. Naravno, napominjem, sve u normalnim količinama. Maternici odgovara čokolada. A i kad trudnica želi osjetiti svoje dijete u stomaku može pojesti kocku-dvije čokolade i reakcija je već tu. Sretna mama - sretna beba.

       

MAGNEZIJ

                Dnevne potrebe za magnezijem kod odraslog čovjeka iznose između 300-400 mg i iako magnezija u prirodnoj ima u namirnicama koje čovjek koristi,  sve ga je manje zbog đubrenja hemijskim jedinjenjima koja sadrže kalij.

                

               Među posljedice nedostatka magnezija spadaju također i: prekomjerna upotreba alkohola, propadanje bubrega, prekomjerno korištenje masnih namirnica, stres. Pokazatelji nedostatka magnezija mogu biti: nagla vrtoglavica, porast opadanja kose, bolovi u glavi, lomljenje noktiju, kvarenje i lomljenje zuba, znojenje noću, problemi sa srcem, klonulost.

                 Namirnice koje su najbogatije magnezijem su (u 100 gr):

• stabiljka peršuna - 291 mg
• kakao - 420 mg
• orasi - 130-190 mg
• buranija - 169 mg
• soja  - 250 mg
• jabuka s korom - 103 mg
• sjemenke dinje - 520 mg