Na nagovor supruga pišem ovaj post. Bit će duži nego svi ostali. U njemu ću vam pisati o svojim iskustvima od početka prve trudnoće pa sve do sad kad je mojim ljepotanima dvije i po godine i devet mjeseci; mi bi rekli u dobar čas :).
Kao prvo nisam znala da sam trudna kao i većina trudnica. To "neznanje" je trajalo jedan mjesec. Nisam ni posumnjala jer nisam imala nikakve naznake za to. Nije bilo mučnina ni povraćanja, kao ni malaksalosti. Jedino od svega mi je kasnila menstruacija. Nakon nekoliko dana kašnjenja kupila sam test za trudnoću da provjerim je li u pitanju trudnoća ili da tražim savjet od doktora.
Kad sam došla kući prvo sam sačekala supruga da dođe s posla da zajedno podijelimo tu radost ili zabrinutost. Tih pet minuta iščekivanja nikad neću zaboraviti. Nervozni i jedno i drugo hodamo po hodniku. "Zašto taj test ne može samo reći: jeste trudni - niste trudni?!" Kad se napokon pojavila druga crtica, sreći nije bilo kraja. Prvo smo se pogledali u nevjerici, onda smo se grlili i ljubili, skakali od sreće... U tim trenucima ne znate šta činite. Sve se dešava spontano. Nismo željeli reći nikome do petog mjeseca trudnoće jer smo željeli tu radost samo za sebe.
Bitno je napomenuti ovdje da sam tih mjesec dana postila svaki dan. Dakle bila sam na određenoj vrsti dijete i mislim da je ona utjecala na to da nisam imala mučnine.
I onda je počela moja briga prvenstveno o bebi, a onda o meni. Nisam željela biti od onih trudnica koje jedu za dvoje, ali ni od onih koje nikako ne vode brigu o zdravlju života kojeg nose. Pazila sam na ishranu. Trudila sam se da unosim samo zdrave namirnice u svoj organizam. Kad bih nešto kupovala u supermarketu prvo što bih pomislila bilo je: "Je li ovo zdravo za moju bebu?". Jela sam mnogo voća i povrća i pretežno kuhanu hranu. Jela sam ja i meso, da ne pomislite da sam vegetarijanka. Naravno, jela sam i prženo, ali ne tako često. Jela sam više puta dnevno, ali sve u manjim količinama i pila mnogo tečnosti. Razlog za to je isključivo to što je moja beba bila krupna od početka, tako da mi je pritiskala moj želudac i nisam mogla puno odjednom da pojedem, nisam se nikad mogla prejesti. Ali ne znači da neću raditi isto i kad sljedeći put zatrudnim.
Pravila sam sebi povrtne domaće supe od krompira, mrkve, tikvica, karfiola i raznog drugog povrća. Pila sam prirodne sokove i jela džemove, med. Tako sam unosila vitamine iz voća i povrća i nisam morala piti dodatne vitaminske tablete mimo folne kiseline i prenatala. Mislim da je tako najbolje. Pila sam po jednu kašičicu dnevno pekmeza (slatko od jabuka), jer je dobro za željezo. Nalazi su pokazali da mi je željezo 22,3 u toku trudnoće. To je dokaz da sam radila ispravno.
Jedino sam imala manjka magnezija i morala sam dodatno piti tablete. Zbog toga sam imala grčeve u rukama. U nogama ih nisam imala. Bitno je da je moja beba imala dovoljno vitamina i zdravo se hranila.
Nema komentara:
Objavi komentar