Svaka djevojčica mašta o tome šta želi biti kada poraste. Igra se lutkama, barbikama s prijateljicama. One razmjenjuju ideje i maštarije. Svaka ima svoju viziju o svom odrastanju. Jedna bi da bude doktorica, druga učiteljica, treća pjevačica itd. One svoje planove prenose kroz igru i tako ispunjavaju svoje vrijeme u djetinjstvu. Svaka od njih u određenom trenutku svoga života poželi imati vlastito dijete. Nekoj to postane jedini cilj, a nekoj samo još jedan u nizu koje je sebi zacrtala.

         Jedog dana joj se ta želja počinje ostvarivati. Ostane u drugom stanju i počinje se pripremati za dan kad će se njeno dijete napokon roditi i javiti joj se plačem. Stomak joj raste iz dana u dan, samim tim i novi život u njemu koji će je jedog dana zvati mamom.

             Zašto smo toliko uzbuđene odlaskom na prvi ultrazvuk, gledajući prve snimke našeg fetusa? Zašto tepamo stomačiću? Zašto podjetinjimo kada saznamo da smo trudne? Kakve nam sve misli prolaze glavom tokom trudnoće? Koja nam je prva reakcija nakon što saznamo tu vijest?